mnogo je vremena prošlo, ali malo premalo da bi postali zaborav.zar ne? znam,sretan si vidim ti u očima i neka,zaslužuješ..... i ja sam, znaš. danas je divan dan i neka, živjet ću opet za trenutke koje ne možeš strpat u riječi jer ja sam takva. danas se ne prepuštam. gotovo je s nama, ja sam završila ovu priču, i žao mi je jer znam da će ona trajati čitav život. svijet je malo mjesto a ti si suviše mlad i dubok da bi zaboravio. srest ćemo se jednom opet u nekom drugom životu. oči ti govore sve. i ja zaslužujem bolje i više od onog što ti sada imaš i doći će kad tad pa neću zauvijek biti sama ali ti ćeš zauvijek imati jedno malo mjesto u mom srcu kao nikad prežaljena ljubav, kao netko s kim sam mogla dijeliti i život i sebe i sve.....da smo se barem sreli u neko drugo vrijeme......e da jesmo. proći će još mnogo mnogo vremena dok shvatiš tko sam zaista bilka ja i da to nije sve što si mi imao za reći............da se milimetar povećao i da niej kraj dok god postoji ta iskra...u našem pogledu i dodiru. nisu ljudi glupi kad primjećuju volim te i dalje. ali nekako drukčije. prebolijevam. tek smješak i sjeta. da, sreća jer bio si moj. bio si moj i meni je to dovoljno. volim te i mislim na tebe, sve rjeđe ali još uvijek dovoljno da bih znala da niej sve tako lako kako ti misliš. proći će vrijeme, shvatit ćeš....... zašto sam tako očajna i glupa. shvatit ćeš jer vjeruj mi nikad više nećeš naći ovakve oči i dodir i osjerćaj gubljenja, nestajanja, grča, boli i slatkoće i sveg onog što osjećamo svaki put kad se vidimo...... bilo to za godinu ili dvije nije bitno, meni nije. bit ćeš moj......a rijetki su takvi. i ne zaboravi jedan život živiš. uzmi sve što možeš i živi. nek ti je sretno.....