sub - 18.08.2007
...

Sjedim tu u polumraku i gledam kako već dolazi jesen, moje omiljeno doba. Tako bih se voljela zaljubiti.... imati nekog svog s kim ću jesti kestenje koj mi nikad nije fino, kome ću mrsiti kosu.... i onda opet pomislim na tebe i tvoj miris, tvoju posebnost. I dalje želim tebe.

Koliko će još vremena morati proći dok te ne prebolim?

Kiša propadiva, lišće šušti, auti prolaze maksimirskom, ja opet sama u mislima s tobom. Kao da se uživam mučiti. Kao?

Znaš, nije meni strašno što te toliko volim, strašno mi je što ti to ne shvaćaš.

Kao, odlučila sam prekinuti sve kontakte da više ne budemo zajedno. Tako je bolje. Jer sad znam da koliko god puta se mi pukli, meni nikad neće biti dosta. Ja zaista želim da ti budeš tu pored mene, barem neko vrijeme. A ti ne, ti kažeš da se nisi zaljubio.

Dobro, neka bude tako. Ti si odlučio biti glupi klinac a takvi ne ševe cure poput mene.

Polako sve ovo splašnjava, sad mi je super kako mi je bilo prije nekoliko mjeseci, ko luđak.

I sretna sam što si bio moj, što si ti bio taj, htjela sam.

Nastavljam dalje sa svojim životom.

Osjećam se bolje, čak ću potražiti bolji posao, otići u london, jučer sam si kupila nove starke i opet se zbližila s dragom. Svijet je lakše mjesto. Samo zanima me što se krije u pozadini ove priče jer previše me podsjećaš na............ ono najgore.

I ja sad ne pristajem na ništa slabije od tebe, a tko će biti toliko lud?

Kakve su mi šanse da u skorijoj budućnosti naletim na nešto jače?

Ali nešto će već doći..... a ti ćeš uvijek biti lijepa uspomena na jednu blesavu priču.

Bio si moj muškarčić i koliko god ti to bilo čudno, i ti si meni dao jako puno.

Mislim da zato ova priča nije još gotova. Proći će možda i godine a ti ćeš još biti bahati klinac. Ja se neću udati, ostat ću ista. Ko zna možda nam se putevi opet ukrste.

Možda već za sisvete shvatiš da ti se ustvari sviđa moje bjesomučno čeprkanje po tebi i da ti to treba, da je dobro.....

Ali znam da ja nisam kukavica kao ti. Ja kad jednom zaista kažem ne onda to tako i bude. Bojim se da ću prerasti ovu priču i tebe i sve te tvoje glupe fore. Tvoje frajerstvo koje ne postoji. Bojim se da će biti kasno.

A već sam preduboko dirnula u tvoj emotivni život, vidim.

Kako će ovo završiti?

Šta će biti za deset godina kad se sretnemo s djecom i te spike?

Uvijek ću ti biti nešto, pamtit ćeš me zauvijek........ sretna sam što sam uspjela ostvariti svoj san. Volim te!

 
objavio adelaide 18. kolovoz 2007 11:43:00 | Permalink | 0 Komentar(a)