Ustvari ne volim kada me netko dotakne tamo. Ne volim. Iako za tim čeznem kao i svi. Nekada sam živjela za to. Ništa ali ništa drugo nije bilo bitno. S vremenom naučiš da to uvijek donosi razočaranje i bol....i onda ti se nekako više ne da ponavljati istu stvar. Čovječe nisam klinka više. Iako želim zauvijek ostati dijete. Imati tu znatiželju...

Ali ne volim kada me netko tako ogoli. Osjećaš se nemoćno i ranjivo. Iako sam dobro svjesna da mi ne možeš ništa. Što može izgubiti čovjek kao ja. Mene nije briga za ponos čast i moral. Ali briga me za druge i za mir. I za put kojim idem. Ostalo sve dođe po sebi. To znaš.

Ti misliš da si veliki i u pravu. Ustvari si budala zavedena svojim egom i hedonizmom. Jaka stvar. Koga briga za tebe. Ko što ni tebe nije baš previše briga za druge. Jeftin život i jeftina spika. Kakva duhovnost, stari moj, nemaš ti pojma. To ti je sranje, to ti je duhovni materijalizam.

A kad imaš utočište onda ti nitko ne može ništa.

Ali ne znam jel mi drago ili nije što si me taknuo. Nemam pojma. Dobar je osjećaj što znaš da si još u formi. Još žariš i pališ. Još postoje likovi koji kuže Castanedu, vole duboke spike i imaju moć. Ustvari, dobar je taj klik. Dobar je osjećaj kad se s nekim tako povežeš  i skužiš bez riječi. Čini te živim.

Ali ne volim kada me netko tako takne jer ja sam ipak najprije žena. Imam tu maternicu u sebi i ponosim se time. Meni to nije problem. I zato ne volim, ne volim. Uplašim se jer znam što slijedi. Upitnici iznad glave i želja, prokleta ljudska želja koja te uvijek vuče još dalje.

I na kraju opet sve isto. Ili nije. Ajde reci. Ajde ti reci.

A moglo je biti sve drukčije. Da nisi tako ohol i tolika kurva. Ili u čemu je već problem ma nemam pojma. Šta ti je bilo bitno što će on misliti, hahahahah, e onda si tek gori od njega. Ne, nije u tome stvar. Ne, ne bi tebe to kočilo. Ipak si ti ti.

Mogao si reći -budi to ti. Mogla sam ja reći -da, to sam ja. Mogli smo se zaljubiti. Ne, nisi ti lik koji vjeruje u ljubav. To su gluposti za tebe. Kako god, zapamti da si ti odabrao, ne ja.

Meni je svejedno, ja mogu i sama. Teško, ali mogu.

I ne volim kad me netko tako opere ko budalu da danima ne mogu misliti i donositi odluke i mislim si samo koji vrag. Nevjerojatna stvar, predragocjena. Kolike su šanse u ovom svemiru? Razmisli malo. Razmisli što propuštaš. Da smo se ranije sreli. Da je bilo više vremena. Da su bile drugačije okolnosti , ma daj. Pa nismo mi klinci.

Koga briga za tebe? Misliš da ćeš vječno ovako? Vjerojatno da. Ali ako treba proći još nekoliko života da bi shvatio koliko sam ja zapravo divna, neka prođe. Meni se ne žuri....jer ni jednom nikud ne stižeš.....sve je to put, sve je to isto....

I zato nekako znam da ćeš se javiti. I ja ću se zaljubiti. I jedva čekam da se to dogodi. Jer si divan. Jer si baš za mene.

Ja se ne krijem iza maski ovosvjetovnih uspjeha. Ja ne očajavam i ne glumim. Mene poznaju svi. Možda si zato razmišljao. Jer nisam kao one. Jer nisam kao što si očekivao. Jer sam i ja tebe dotakla.

Ali ti si previše ti da bi bio čovjek koji vjeruje i koji voli. Suosjećanje..najljepša stvar na svijetu. A ti je odbacuješ zbog komada kurca koji ti je sve.  A što kad ni njega više ne budeš imao? Što onda. Gdje će ti biti tvoje jebaljke i izbrijavanja? E vidiš, taj odgovor nećeš dobiti ni na jednom vrhu ni dnu ovoga svijeta. Taj odgovor je u tebi. Nadji ga dok ti nije kasno. Dok si još mlad i možeš sve. Jer i ti ćeš umrijeti kao svi.

I na kraju nitko neće brojati tvoje uspjehe. Moći ćeš samo sebi čestitati u svojoj tišini i samoći. I ponosu. Kakav ti je to život bez časti i morala. Bez ponosa. Zanimljiva osoba, u najmanju ruku.

Ali nisi ono što ja želim i svako ponavljanje bilo bi okrutno za mene. I zato ne želim da me opet takneš. Ma koliki mi izazov bio.

Lažem?

Vidim kako se polako pretvaram u ono što sam oduvijek mrzila, prokleti gradski život. Sve je to borba. A za što? Ionako je sve prolazno.

Nema više mjesta za isprazne fraze, za očajavanje u tišini, za suze za bol. Više mi ni riječi nisu tako bitne ko što su nekada bile. Svako iskustvo te promijeni.

Samo da prođe ovaj dan, samo da prođe ova faza. Koja faza? Pa to je tvoj život. Možda jednom napokon nađem interes kad već ne mogu ljubav. Možda jednom napokon nađem dostojnu lovu kad već ne mogu posao. A možda i budem potpuna, onako, svjetovno.

Šteta što se nećeš javiti. Al ja opet nekako znam da nije kraj. Čudi me to. Znam ko što sam znala i krajeve i sredine svih svojih dosadašnjih priča. I baš se veselim. Možda već iduće ljeto budem ponosno nosila tvoje prezime uz svoje ime! I imala osmijeh na licu. Dobar ten i zdravu probavu. Kako bi moglo biti lako. Ali tako je to u životu. Borba. Borba  za što?

Kad više ni riječi ne vrijede isto.

I samo obveze obveze obveze ispunajvaju ove naporne vruće zagušljive dane.

Do ponovnog viđenja!

Budi i ti moj interes moja obveza moja riječ. Budi moj život. Bilo bi zgodno, šta ne??

eto mi sada
izgubila sam posao stan ljubav papigu nadu
posao će već naići opet neki slabo plaćeni koji će me živcirat
stan ću povratit mada nemam pojma dal to uopće i želim
ma kud ja to uopće idem?
sada ću kao ti
posao pare posao pare štednja
isključit se i kako bude
pare samo pare
jer napokon sam si priznala
zajebala sam se što sam otišla
ali nisam mogla drukčije, krivi tajming.
i mogo si se potrudit.
želim dom ljubav i obitelj
želim se sredit.
i jednom biti kao ti.
volim te i nadam se da još nije kraj.
eto, nada, ona ipak ostaje....
kako lažno!
jer dosta mi je zagreba izbrijavanja gubljenja i traženja i lutanja i fantaziranja i svega
dosta mi je ovog života.
hoću tebe hoću brak i djecu
hoću opet biti žena

i idem po to!!!
do novog pada i razočarenja.

 

Opet na raskrižju.možda i posljednji put. Umorna od lutanja i traženja. What else is new? Ova cesta je teška i znala sma da će biti takva samo na drugačiji način. I opet iznenađujem samu sebe. Hvala ti, D. Hvala za sve. Žao mi je što sam pustila svoj put budastva ali život ovdje traži svoje. Od sada sam žena. Možda još i mnei pomalo smiješno zvuči. Dosadno? Pa je, dosadno mi je. Na neki način mi tako i paše.. mazohistički manijak eto što sam. Pali me ovo iščekivanje. No da li uopće i postoji prava glatka i jednostavna ljubavna priča, onakva ko što nam podvaljuju ne tv ekranima. Vjerojatno ne, to već i klinci danas znaju. Ali ipak moraš pokušati. Zato, idem izbrijat ovu svoju ideju do kraja. Nije tako strašno. Nije tako strašno. Ponavljat ću si to svaki dan i 10 puta ako treba. Ali stvarno zar ne bi trebalo biti ugodnije i bliskije. I kako netko uopće tako sjeban ko ja može očekivati neki zdravi život i priču. Hvala i tebi, t. Opet si u pravu. Ali neke stvari ipak ne kužiš. Drži me nešto. Ne znam šta. Možda ideja ili nada ili želja. Nešto mi još uvijek ne da da odem. I možda ne pustim nikada. A možda već za par tjedana zaista puknem, opet, pošaljem sve u tri pičke materine i vratim si nazad svoj život. Nije neki al je bio moj. Sama sam odlučivala o svemu i iako mi je bilo teško i usamljeno, fakat ne bilo blesavo i bezbrižno. Najbezbrižnije do sada. Danas opet razapinjem moždane vijuge do kraja. Rekao mi je m.- uništit će te to. Eto, zato i prakticiram to što prakticiram, barem pokušavam. Znaš, nisu svi ko ti. Prošli sve, siti života. Mozak na pašu i kak bude. Možda si ti velika kukavica. Možda ja nemam pojma šta je život. Vrijeme će pokazati. Ali ne želim razdor među nama. Fakat ne želim. Daj, budi tu  za mene....ono, teško mi je. Zar ne možeš više od ovog? I neću sa dopet dramit bi šikljat patetične izljeve o mnei jadnoj i neshavćenoj (tnx t) , samo, nije ovo baš tako divno kako sam mislila da će biti. Nije ni blizu. Postoji li ljubav uopće? I što je konkretno ona? Očito je i to potpuno individualna stvar!!!!!!!!!!!!!!

Kako si mogao?

Kako?

Eto što su ljudi i eto što je ljubav....

Biti duhovni praktikant znači biti sam.

Jer ljudi vole površne odnose i površne živote.

Jer tako je lakše.

Nitko se neće suočavati sa sobom i raditi sa svojim emocijama.

Puno je jednostavnije glumiti kulera.

I zato, ostat ću sama....

Uvijek sam to negdje znala da mi je to predodređeno...

Još dok sam se ko mala penjala na tavan tražeći mir i samoću, slušajući spokojni muk i tek udaljene smirujuće zvukove....lavež pasa....negdje netko ganja automatika...

I dok sam gradila oltare svojim lošim tinejđerskim ljubavima.

Sve je to u opisu ovog radnog mjesta.

Šta se sad čudiš?

Šta ti nije jasno?

Pa ako tako misliš, onda me ni ne poznaješ, ustvari, kako žalosno.

Šta je onda u tvojoj ludoj glavi predstavljalo sve ono....?

Ali kako kako si mogao?

Eto vidiš da ja nisam sposobna zaljubiti se u nešto pametno. I ne mogu si to opet priuštiti, ovaj put ne.

Ti si me naučio uživati u materijalnom svijetu, biti hedonist.

I hvala ti za to. Bio si mi najzdravija smjernica. Ali znaš da ja ne mogu tako, znaš da takav život nije za mene. Što će ti stvari kad ih nemaš s kim podijeliti? Što će ti ljubav ako ju nemaš kome pružiti. Drago mi je da me voliš. Ponosna sam na to, nisi ti bilo tko, zato sam te i zavoljela. Vidim ti u očima, nisam ja od jučer.

I nemaš pojma kako onda boli, kako boli, kako možeš kako možeš?

I nemoj se toliko čuditi, prestani me maltretirati i dosađivati mi. Dosta s tim nismo klinci. Htio si da te pustim na miru sad ti pusti mene. Skini mi se s kurca. Leave me alone. Ide mi na živce tvoje neprestano čeprkanje. Pusti me da dišem. 

Ionako mi nikad ne bi mogao pružiti ono što trebam pa to smo skupa još davnih dana zaključili. Ali blesav si ako misliš da možemo biti prijatelji. To je nemoguće, pogotovo ono prijateljstvo koje smo imali.

I šta se sad čudiš što te ne jebem ni 5 %. I što sam na ovom putu? A šta bih trebala? Bariti po krivom skupa s tobom? Daj, ajde....

Ako tako misliš zaista me nisi ni upoznao.

Biti na duhovnom putu znači biti sam. Unutra sam sa sobom, ti si sam. S ljudima ili bez njih, ali ti si sam. Usamljen? Ne. To nikako. Jer jedino ovdje nema želja, iščekivanja, ni razočarenja. Ovdje je ljubav bezuvjetna. 

Volim te i voljet ću te zauvijek, koliko god tebi to bila patetika, meni je jedino to bitno. Eto vidiš da ti i ja nismo ni isti svijet. Nismo imali isti put. I koliko god mi negdje zavidio, vjeruj, malo i ja zavidim tebi...stigneš još sve....i pronaći ćeš se jednom za 100 godina, znam da hoćeš nisi ni glup ni nesposoban. Nemoj biti tako tužan i nezadovoljan, sve je to dio odrastanja, sve sam to ja prošla. Nadam se da ćeš uspjeti. A ja sam sad na pravom putu da si se zaista jednog dana i javim razglednicom s drugog kraja svijeta. I znaš šta, bit će ista ko ona iz Poreča. Možda tada napokon i shavtiš da se takve razglednice ne šalju prijateljima, možda...možda...

Tko zna.

Sretna sam što sam uspjela ostavriti svoj san. Raduj se zbog mene. I ne ljuti se što te odjebavam. Tako moram. I nemoj me gledati tim tužnim očima, nemoj molim te, ja ti ne mogu dati ono što želiš, nitko ti ne može biti četvrta stolica. A godine života će ti trebati da se odlučiš na koju ćeš sjesti....godine....

Ljudi padaju i kad sjede na dvije, pa šta se onda čudiš što si tako nesretan? Nitko to ne bi mogao. Ali to si ti, vječno drukčiji, vječno poseban, pun energije, pun ideja i ispada....

Neka se ta vatra nikada ne ugasi. Budi sve što želiš i čuvaj se.

Molit ću za tebe. I pusti me, pusti me molim te. Moram dalje sama sa sobom, ako sada odustanem zauvijek ću se pitati. Ako me imalo poznaješ, znaš da je to moj put. I raduj se zbog mene. Naučila sam te toliko toga kao i ti mene. Bilo nam je lijepo. Nema teže stavri u životu nego pustiti nekog koga voliš. Ja sam tebe pustila kad si tražio. Pusti sad ti mene....ne možemo mi više biti prijatelji. A jednoga dana kad to sve bude tek tračak sjećanja nečeg lijepog i davnog, srest ćemo se opet, pa to znaš. Znaš da me nikada nećeš izgubiti. I tada ćeš imati isti onaj osmijeh na licu koji sam srela toliko puta. Sve su to dobre zasluge. 

I ne daj da me rugaju, kao što ni ja ne dam na tebe. Znaš da nije tako kako govore, znaš. I znaš da si ustvari kukavica koja bježi pred životom.

Skupa s njim.

Ali to je tako. Takav je život, ova samsara, to je tako, naučila sam.

I zato, pusti me od sebe, pusti da živim onako kako najbolje znam i mogu, kao i svi što se trude. Nadam se da ćeš se snaći. Od srca ti to želim jer zaslužuješ sve.

Vrijeme je najbolji prijatelj i sve uvijek dođe na svoje. Ako nam je suđeno naći ćemo se opet, ma makar pod obroncima Himalaje. Ja u nekom budističkom hramu , ti na svom putu na Mont Everest, eto, to bi bilo super.

Ako je sudbina, tako će biti. I bit će ok, kako god bude. Vjeruj mi. Jer malo je ljudi na ovome svijetu koji znaju što mi znamo. Neka ti vjera pomogne da pronađeš sebe, neka ti sjećanje na mene pomogne u teškim trenucima. I nemoj biti destruktivan, voli se, onako kako si me učio.

Pusti da ti ovaj život pruži sve što trebaš i uživaj u tome.

Vidimo se opet nekad. I bez glume, nadam se.

Zagreb, 22.6.2010.

 http://www.youtube.com/watch?v=tIoczR01TQk

 kad te život tako ponekad stisne
pa se skupiš u svome očaju
i sakriješ u neku tugaljivu glazbu...
kad te život nekad tako razočara
a ti znaš da sam si si kriv...
jer si sam mu to dopustio.
i na kraju ne znaš čemu suze
dal od tuge ili želje
one želje, neugasle i neispunjene.
kad te život tako nekad stisne
i dobro znaš da sutra već bit će drukčije
al ipak ne možeš si pomoći
jer možda je to jedini način
za kontakt sa samnim sobom.
kad te život ponekad razočara
pusti i ne bježi,
jer to isto si ti...
volim te!
 

Under what spell the guarding light be took the undertaker
Under his gaze did fall search evil blunder
Characters of flaming eyes eager to burn the wooden castle
Eager towards the paper heart of children birds
The aching starlit, the singing sinew, the wining ghost, brutal window
Snowy harlot, Chaffing mine eyes the sun paper kiss
Bloody rose on my cheek, purple kiss of stardust
Pink baloon of time candied on the inside Baby pitbull butterfly

SAMOĆA JE BOJA USPJEHA

Imam...

Imam ponos, imam život.

Imam svoj posao koji me nekad guši nekad veseli.

Imam svoje prstenje,

Glazbu koja me nosi kroz život.

Imam ovu misao o tebi.

Imam mladost i zdravlje i pola života ispred sebe.

Svoju malu bilježnicu

Svoj laptop

Svoj dom imam

Zagreb!

Imam prošlost i uspomene

Imam suze i čežnju

Imam radost i tugu

I ljude što uvijek prođu.

I cugu i zabavu

I planove vječne.

Imam sebe, svoje tijelo imam,

Mirne snove i male gušte.

I suncokret                               

I zidove

I puteve

I traženja...

Ali nemam tebe,

tebe nemam!

03.12.2009.

Za T.

Ne znam da li da se smijem ili plačem....da li da se veselim što sam te upoznala ili preklinjem. ne znam....

došao si u moj život ko vjetar u kosi.... tako je dobro kad si tu ali ne mogu te zadržati...... odlaziš dalje.

došao si baš kad sam odlučila prestati biti klinka i živjeti normalno četiri dana u tjednu. 11 mjeseci godišnje, barem neko vrijeme

Previše me podsjećaš na neko drugo doba , doba u kojem sam još bila sretna....kada sam imala 24 i svijet je bio lijepo mjesto. imala sam vege ručak i svoj hipi put. sretno sutra. i ljubav u sumrak. imala sam život.

sada samo samoća i bučan grad . hladnoća betona i vapaj za suncem. iščekivanje 15.og , dm, ista priča uvijek ista. a baš sam odlučila prihvatiti da život ne može uvijek biti onako kako bih ja htjela da bude.

i onda dođeš ti i doneseš gomilu sjećanja.....

kako je prekrasan takav život, biti spontan do kraja i bez okova materijalnog svijeta i današnjice. kako je prekrasno živjeti ko ti, biti vjetar u kosi........ osjetiti dan od početka do kraja i prirodu u svojoj punoći.

kako je prekrasno biti živ.

moj vjetre u kosi drago mi je što sam te srela. nisi ni ti tako savršen kako misliš. moj vjetre u kosi doći ćeš opet. srest ćemo se opet......bit ćemo prijatelji,ponosna sam na tebe.

ali kako das se sad opet uvjerim da ni moj život nije tako loš i da je to ipak ispravan put kojim idem. kako da se uvjerim da vrijedi živjet za 2 tjedna u ljeti i raditi za hranu i cigare. kako?

moj vjetre u kosi, hvala što sam bila barem djelić tvoje duge sebične i spontane priče. ipak ti se divim.

ali radi sebe moram ovako- hvala bogu što odlaziš, zaboravit ću ove suze. i mrzim te jer si sebičan jer sve mora biti kako ti hoćeš i tretiraš me ko svoju igračku još jednu. mrzim te zbog tog.

ali opraštam ti brzo ovaj put, moj vjetre u kosi, zbog tebe sam opet nesigurna i na novom poglavlju života. sad znam, ne mogu pobjeći od sebe i doći će opet neko bolje vrijeme. jednom ću i je biti potpuna. samo me nauči uživati do kraja.onako kako ti to znaš.

hvala što si me podsjetio tko sam. i veži se nekad, moj vjetre u kosi. bit ćeš još jači. a ja idem dalje u novo poglavlje... još ne znam ni sama u koje. bit će dobro kako god bude. volim te.